Aleksandr Isajevič Solženjicin, ruski književnik (Kislovodsk, 11. XII. 1918 – Moskva, 3. VIII. 2008). Najžešći kritičar boljševičke i Staljinove Rusije. Studirao je u Rostovu i Moskvi. Od 1941. bio je vojnik, 1945. uhićen i sve do 1953. zatočen u logorima; do 1956. bio je prognanik u središnjoj Aziji. Opća je priznanja stekao pripovijestima "Jedan dan Ivana Denisoviča" i "Matrjonino domaćinstvo". Svjetski poznat pisac prihvaćen je kao baštinik velikoga ruskog romana pa mu je 1970. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, koju nije smio primiti. Ponovno se proslavio knjigom objavljenom u Parizu "Arhipelag Gulag" (1973–75), u kojoj se osobno iskustvo spaja s bogatom građom o sovjetskim logorima pa čini osebujnu povijest represije u SSSR-u. Godine 1974. autor je bio iseljen iz domovine. Živio je najprije u Zürichu, a potom u Vermontu (SAD); vratio se u Rusiju tek 1994. i prihvatio se ideološkoga čelništva dijela ruske inteligencije s pozicija nacije i pravoslavlja.
Prijava korisnika