Marijanska je pobožnost među glavnim sastavnicama hrvatskoga katoličkoga identiteta. Da je marijanska pobožnost u Hrvata nerijetko povezana i s opstankom sama naroda, svjedoče mnoga hrvatska svetišta podignuta kao znak zahvalnosti Gospi.
To će potvrditi štivo pred vama koje je donekle zahtjevno jer obiluje mnogim podatcima, bilješkama i navodima te neophodnim teološkim raščlanjivanjem. Iako bi tekst takve tematike mogao biti pisan kakvim drugim načinom, nisam htio izostaviti znanstveni pristup iako je to iziskivalo dodatni trud. Naime, marijanska pobožnost ne samo običnih vjernika nego i Božjih ugodnika, lako se omalovaži i proglasi pričom i legendom ako nije potkrijepljena dodatnim dokazima. To je omalovažavanje pogubno i vrlo opasno jer tako ispada da naša pobožnost prema Gospi u najvećem svom dijelu počiva na izmišljotinama i laži. Takvo što razborit vjernik ne može prihvatiti. No ima mnogo dobrih vjernika koji, htjeli - ne htjeli, povjeruju da je riječ tek o izmaštanim pričama pa se zbog toga srame marijanske pobožnosti, zatomljuju je, a katkada se i izravno odjeljuju od nje. Tako se novi naraštaji lišavaju primljenih milosti, bivajući prepušteni sami sebi kao siročad koja tek treba pronaći svoju majku. To je neprirodan i pogibeljan put na kojem mnogi izgube vjeru.
Ovoj se knjizi treba pristupiti kao svojevrsnu duhovnomu štivu koje može pomoći u utvrđivanju i izgradnji osobnoga odnosa s Gospom: što ju više budemo poznavali, to ćemo ju više i voljeti. Sadržaj knjige najvećim je dijelom usredotočen na odnos hrvatskoga puka prema Gospi jer je riječ o sastavnici hrvatskoga katoličkoga identiteta koji je tijekom naše trinaeststoljetne povijesti često zatiran, a takvih pokušaja ima i u ovomu vremenu. Obilata svjedočanstva iz hrvatske prošlosti čitateljima ove knjige mogu biti poticajem i osnaženjem da se samosvojno, i ne bez ponosa, nose s novim izazovima 21. stoljeća. Naravno, knjiga je jednako tako namijenjena i svima drugima koji žele upoznati Gospino djelovanje u povijesti svojega naroda i tako otkriti svoje kršćanske korijene kako bi po njima donosili plodove u svojemu vremenu i svojoj domovini.

Josip Mužić (iz Predgovora)