Riječ je o knjizi koja govori o Gospinim ukazanjima koja su troje djece iz obitelji Markuz iz sela Roženice pokraj Zagreba imala u razdoblju od deset godina (1951. – 1961.). Raspon je znakovit jer se vremenski poklapa s boravkom kardinala Stepinca u obližnjem Krašiću (1951. – 1960.), a znakovita je i činjenica da se prvo ukazanje zbilo na isti dan kao i prvo ukazanje u Međugorju trideset godina kasnije.

Autor u knjizi, osim što opisuje ukazanja, njihovu narav i poruke, donosi i teološku prosudbu te plodove kojima su ona urodila. Nije zaobišao prikazati ni progone i zlostavljanja koji su se dogodili kad je komunistička vlast saznala za događanja u Roženici. Također je detaljno opisao mjesto i župu stavljajući ih u povijesni okvir.

Prema riječima dr. Mužića, razlog zašto su se događala možebitna ukazanja u Roženici u konačnici uvijek ostaje misterij Božjega odabira. Dio odgovora krije se u mučnom povijesnom razdoblju nametnutoga totalitarizma gdje je nakon »križnoga puta« i masovnih ubijanja slijedilo zatiranje vjere i identiteta hrvatskoga naroda. Upravo je tada Marija pokazala svoju blizinu kao što je to učinila stojeći pod križem svoga Sina. Primjerom je navijestila da svaka pretrpljena nepravda i žrtva iz vjernosti prema Kristu ima duboki smisao i da pod križem treba ustrajati ne gubeći nadu u uskrsnuće.