„Jasna slika ljubavi” roman je u kojem autorica krajnje jednostavno progovara o dubokim stvarima. Slike se pretapaju s prirodom, umjetnost sa životom, žena s muškarcem, otok s kopnom, a spoznaja s Bogom. Glavna junakinja i mnoštvo njenih životnih uloga, od djevojke, kćeri, žene, supruge, majke, prijateljice, umjetnice, traži u svakoj čvrsto uporište, konstantu iz koje svi dolazimo i kojoj se neminovno vraćamo.
„Kako se nekad žarko željela svidjeti svima… Bilo kome, zapravo. Kako se htjela izraziti. Kako je žudjela da je vide. On, ona, oni, svi. A sad zna da je gorjela od želje da zapravo živi, samo to nije znala. Ili se previše bojala boli koja dolazi sa životom. Jer to je tako. Život boli.”
Ne vjerujem u slučajnosti i roman me pronašao u trenutku vlastitih potraga, pronalaženja i gubljenja u bezbrojnim ulogama vlastitog života u kojem duboko vjerujem, tražim i žudim mrvice božanskog.
Roman je ostavio sladak okus jednostavnosti, prepoznavanja, nečeg pozitivnog i duhovnog. Prava poslastica za probirljivo nepce.

(Antonija Stanišić, dramska umjetnica)