Sveti Jeronim (Sophronius Eusebius Hieronymus), rođen u Stridonu oko 345. godine, umro u Betlehemu 420., jedan je od najvećih crkvenih otaca zapadne Crkve, nazvan „Doctor Maximus". Jeronim je bibličar, teolog, mariolog, poliglot, povjesničar, polemičar, pedagog, duhovni vođa, asket, pustinjak i monah, svetac evanđeoskog žara. Čovjek enciklopedijske kulture i erudicije. Bio je jedan od najvećih poznavatelja Svetoga pisma. Preveo je Sveto pismo na latinski narodni jezik (Vulgatu) i time je obilježio europsku kulturu i civilizaciju.
Zaštitnik je bibličara, egzegeta, tumača, prevoditelja, lingvista, filologa.

Knjiga je dijelom heterogena, jer obuhvaća, s jedne strane, opće podatke o svetom Jeronimu, a, s druge, i neka poglavlja koja se tiču npr. odnosa sa ženama. Materijal je preglednog karaktera, koristan hrvatskom čitateljstvu, jer nemamo takvih materijala na našemu jezičnom području, osim knjige Marijana Mandaca koji opet na drukčiji način obrađuje Jeronima.