Jednog ponedjeljka ujutro, u razredu koji funkcionira bez problema, jedna klupa ostaje prazna. Učenik se ne pojavIjuje. Nema objašnjenja, nema incidenta, nema panike. Samo izostanak koji se uredno upisuje.  Kako dani prolaze, škola se prilagođava. Razred se preraspoređuje, pitanja se stišavaju, dokumenti se ažuriraju. Razrednik,čovjek naviknut na red i stabilnost, čini sve kako treba: razgovara, bilježi, čeka postupke. Nestanak se ne pretvara u skandal, nego u niz razumnih odluka koje omogućuju da nastava ide dalje.  No kako se odsutnost postupno briše iz razreda, s popisa i iz sjećanja, postaje jasno da se ne radi samo o jednom djetetu, nego o načinu na koji sustav – i ljudi unutar njega – uče živjeti s onim što se ne može objasniti.  Tihi odjel je roman o nestanku koji se ne viče, o odgovornosti koja se razvodni u proceduriio miru koji dolazi tek kad se prestane postavljati pitanje. Napet, precizani uznemirujuće prepoznatljiv, ovaj roman pokazuje kako se najvažnije stvari ponekad izgube upravo ondje gdje sve izgleda u redu.