U samostanu u kojem red funkcionira bez vidljivih pukotina, Luka ostaje. Ne zato što mora, i ne zato što želi, nego zato što ostajanje postupno postaje jedini preostali oblik kretanja. Roman Ostajanje pripovijeda o prostoru u kojem se promjene ne događaju naglo, nego tiho: kroz prilagodbu, naviku i odsutnost otpora. Ovdje nema velikih sukoba ni otvorenih zabrana. Postoje samo pomaci koji se prihvaćaju i ljudi koji u tim pomacima postaju sve manje vidljivi. Kako red postaje stabilniji, njegova se cijena sve rjeđe izgovara. Odlazak se ne bilježi, pitanja se ne potiču, a mir se održava upravo ondje gdje prestaje potreba za objašnjenjem. Luka, koji više nije potreban, ali još uvijek jest prisutan, postupno postaje svjedok mehanizma koji funkcionira besprijekorno – sve dok njegova prisutnost ne počne imati težinu. Ostajanje je roman o institucijama koje ne trebaju nasilje, o zajednicama koje opstaju kroz naviku i o čovjeku koji shvaća da najteže odluke često nisu odluke uopće. To je knjiga za čitatelje koji vjeruju da se najdublje drame ne odvijaju u događajima, nego u onome što se s vremenom počne smatrati normalnim.