Rođena 1873., preminula 1897., s dvadest i četiri godine života, Mala Terezija ne prestaje osvajati simpatije niti sto godina nakon svoje smrti. Nakon što je godinu dana iza njezine smrti tiskano prvih dvije tisuće primjeraka Povijesti jedne duše, Terezijina popularnost raste takvom brzinom da uskoro zahvaća cijelu Crkvu i svijet. Nazvaše je i "sveticom rovova", jer su vojnici tijekom I. svjetskog rata nosili njene sličice i utjecali se njenoj zaštiti, tako da je Crkva morala odobriti kovanje medaljica s njenim likom i prije negoli je proglašena blaženom. Crkveno je pravo tražilo da za kanonizaciju prođe pedeset godina od smrti, ali je u njenom slučaju papa Benedikt XV. to morao izuzeti: 1923. objavljuje dekret o junačkim krjepostima sestre Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Sve se niže brzo. Njegov nasljednik Pio XI. proglašava je 1923. blaženom, a 17. svibnja 1925., pred 50 000 ljudi u bazilici Svetog Petra i 500 000 na trgu ispred bazilike, u nazočnosti 33 kardinala i 250 biskupa upisuje ju u popis svetaca. Dvije godine kasnije, ova redovnica, koja od svoje 15. godine nikada nije napustila klauzure, biva proglašena i zaštitnicom misija, uz španjolskog isusovca sv. Franju Ksaverskog. Papa Pio XII. proglašava je 1944. drugom zaštitnicom Francuske zajedno sa sv. Ivanom Arškom...

Terezijini spisi su bestseleri. Prevode se na sve veće jezike. Njezin lik i nauk odavno su nadišli okvire karmelskog reda, njena privlačna duhovnost nadahnjuje zvanja ne samo karmelskim nego i svim drugim redovima i družbama. Terezija još uvijek u tolikoj mjeri zahvaća srca da ju je, na traženja koja su dolazila iz cijele Crkve, papa Ivan Pavao II. na misijsku nedjelju jubilarne 1997. godine proglasio i crkvenom naučiteljicom. Nije li tajna njene slave možda baš u tome što je znala "da je sva sreća na zemlji sakriti se"? Pred njezinom malenošću zastadoše i velikani poput Rahnera i von Balthasara. Tko je Mala Terezija i što je tako privlačnoga nosila u svome biću, u svojim osjećajima, možda se nigdje ne može toliko očitovati koliko u njezinim pjesmama. Ona koju Pape nazvaše "najvećom sveticom modernih vremena" (Pio X.) i "Riječju Božjom našem vremenu" (Pio XI.) neka po svojim pjesmama i nadalje zahvaća i Bogu približava ljude.