Rođena 1873., preminula 1897., s dvadeset i četiri godine života, Mala Terezija ne prestaje osvajati simpatije niti sto godina nakon svoje smrti. Nakon što je godinu dana poslije njezine smrti tiskano prvih dvije tisuće primjeraka Povijesti jedne duše, Terezijina popularnost raste takvom brzinom da uskoro zahvaća cijelu Crkvu i svijet. Nazvaše je i "sveticom rovova" jer su vojnici za vrijeme I. svjetskog rata nosili njezine sličice i utjecali se njezinoj zaštiti, tako da je Crkva morala odobriti kovanje medaljica s njezinim likom i prije negoli je proglašena blaženom. Crkveno je pravo tražilo da za kanonizaciju prođe pedeset  godina od smrti, ali je u njezinu slučaju papa Benedikt XV. to morao izuzeti: 1923. objavljuje dekret o junačkim krepostima sestre Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Sve se niže brzo. Njegov nasljednik Pio XI. proglašava je 1923. blaženom, a 17. svibnja 1925., pred 50 000 ljudi u bazilici Svetog Petra i 500 000 na trgu ispred bazilike, u nazočnosti 33 kardinala i 250 biskupa upisuje je u popis svetaca.