Red Svetog Pavla Prvog Pustinjaka (Ordo Sancti Pauli Primi Eremitae; OSPPE) nose ime po sv. Pavlu Tebanskom (Sjeverni Egipat, 218.-331.), kojega predaja smatra prvim pustinjakom. Životopis Pavla, napisan od sv. Jeronima, čini da njegova osoba postaje uzor života, molitve, odricanja i pokore mnogim pustinjacima u srednjem vijeku. Sredinom XIII. st. pustinjaci Mađarske i Hrvatske ga odabiru za svoga Praoca i pod vodstvom Bl. Euzebija Ostrogonskog osnivaju novu redovničku zajednicu, pavline.

Osobita ljubav i pobožnost prema Bogorodici, život u samozataji i posvećenost u radu za druge, osnovna je zadaća bijelih fratara pavlina kroz povijest.

Dušobrižništvo u Marijinim svetištima i crkvama, rad u školstvu i njegovanje umjetnosti, te nesebično darivanje hrvatskom narodu u nekoliko desetaka samostana, obilježja su po kojima i danas živi stara pavlinska hrvatska slava. Već desetljećima pavlini aktivno sudjeluju u borbi za nerođene, osobito one kojima je namijenjen pobačaj. U tom smislu svijetu svjedoče da je svako dijete dar i blagoslov, te pozivaju na molitvu i žrtvu za nerođenu braću u Kristu.