Henri Jozef Machiel Nouwen (1932.–1996.) bio je nizozemski katolički svećenik, psiholog, profesor i jedan od najpoznatijih duhovnih pisaca 20. stoljeća. Doktorirao je psihologiju na Sveučilištu Nijmegen i predavao psihologiju na Sveučilištu Notre Dame te pastoralnu teologiju i duhovnost na sveučilištima Yale i Harvard. Neko vrijeme živio je s trapistima u opatiji Genesee, a potom kao misionar djelovao u Južnoj Americi. Godine 1986. napustio je položaj redovnoga profesora na Harvardu i preselio se u Toronto gdje je postao dušobrižnik zajednice L’Arche Daybreak koja okuplja osobe s intelektualnim poteškoćama i bez njih. Autor je trideset devet knjiga prevedenih na više od trideset pet jezika, među kojima posebno mjesto zauzima naslov Povratak izgubljenog sina. Malo je duhovnih pisaca koji su tako otvoreno pisali o vlastitim duhovnim iskustvima i borbama, a upravo su Nouwenova iskrenost i autentičnost osvojile milijune čitatelja diljem svijeta koji su u njegovim riječima prepoznali iskustvo vlastite ranjenosti, a po njegovoj „teologiji srca” iznova otkrili da su, unatoč ožiljcima i ranama, voljena djeca Božja.