Grčke tragedije i danas, nakon više od dvije i pol tisuće godina, ne prestaju izazivati pažnju jer je aktualnost pitanja koja nam postavljaju možda i jače izražena danas nego ikada od njihova nastanka. Pitanja o smislu ljudskoga postojanja i o odnosu čovjekove slobodne volje prema prisili sudbine, zasigurno nisu pitanja samo stare Grčke i samo onoga vremena. U duhovnim i političkim sferama našega doba ne samo da se ta pitanja stalno ponavljaju, ona poprimaju sve složeniji oblik. Za razliku od Eshila, pjesnika atenske demokracije, Sofoklo je stvarao u vrijeme atenskoga zlatnog doba. Sofoklo je povećao broj osoba u zboru s 12 na 15, sastavljao je trilogije koje sadržajem nisu morale biti povezane i uveo je trećeg glumca. Posljednjom novinom tragediji je dao veću raznolikost i složeniju radnju te njen konačan oblik. Na hrvatskim pozornicama njegova djela izvode se od 1895. pa sve do danas.