Nenad Mirko Novaković je u svojim duboko proživljenim – i jednako tako poticajnim – pjesničkim zapisima ne jednom pisao o kratkoći čovjekova ovoživotnoga hoda: „Nije li i ljudski život potok jedan koji isto tako teče, teče, teče. Prolaze dani, prolaze sati, prolaze minute. Koliko je blizu ušća on niti ne sluti!“ (1975.); „Koliki, Gospodine ne misle na zadnju stanicu a ona uskoro stiže – neminovno, svakog trenutka je sve bliže i bliže…“ (1976.) Nepuna tri tjedna prije svoje pogibije on zapisuje pjesmu „Oporuka“.
Stjepan Lice u Predgovoru