U krošnjama prekrasnog planinskog krajolika smjestila se obitelj crvenih panda – brižna majka i dvije sestrice Pela i Kela. Dane su provodile drijemajući, a sa zalaskom Sunca radoznale bi se sestrice razbudile, gricnule malo omiljena im bambusa te krenule u istraživanje i igru. Kao i svaka obitelj, i ta je imala svoja pravila, pa tako pandice dobro znaju da ne smiju dalje od velikog, čvornatog bora, da se ne smiju spuštati niz planinu, da se do zore moraju vratiti kući i – što je najvažnije – da uvijek paze jedna na drugu. „Obećavamo!“ uvijek bi na brzinu doviknule majci i u trenu nestale među granama stabala, igrajući se, skakućući, upoznajući svijet… Pela je bila mirna i oprezna, a sestra njezina bila je željna izazova. Voljela je uzbuđenja i u Keli su osjećaji nadirali poput plimnoga vala, pa iako je obećala da neće s planine poći, divljina ju je zvala…