Sudski predmet i presuda kardinalu bl. Alojziju Stepincu u historiografskoj i pravnoj znanosti zauzima posebno mjesto. Iznenađujuće - ili ipak ne - siromaštvo domaće, napose pravne literature o jednom takvom, mogli bismo ustvrditi - izvanredno važnom eventusu domaće pravne historiografije - ukazuje na svu složenost (doslovno i u svakom smislu) ne samo izvorne, pravne tematike, već daleko više od toga.

Ovdje se, dakle, ne radi isključivo o povijesnoj, a niti o isključivo o pravnoj temi (već istu valja sagledati i u njezinoj političkoj dimenziji). Utoliko, svatko o njoj, kao i svakoj drugoj temi, može imati i može zadržati svoje vlastito mišljenje i stav: jer, „sve su stvarnosti jednako stvarne, i sve su istine jednako istinite, pa sve ovisi - o vama." (radi se o jednom filozofijskom načelu). Možda je najbolje ne biti sudionikom povijesnog događaja o kojemu iznosite svoj (u konačnome - vrijednosni) sud. Ali, kako je poznato, to nije loša metoda. U najmanju ruku, tijek vremena doprinosi opuštenosti (u svakom smislu riječi) subjekata koji o njemu sude. Svako doba posjeduje svoju svjesnost, svoje uzroke i svoje posljedice, svoju habitualnu razinu znanja, (sukladno dostupnom informacijskom kompleksu) - pa je naprosto - (možda i dobro da je tako), ogromnoj većini ljudi teško, ponekad gotovo neizvedivo, 'iskočiti' iz tog okvira...

Naravno, uvijek postoji jedan subjektivni problem: kako na razini vremena i osobe povijesnog događanja, tako i na razini onoga koji o tom vremenu i osobi zaključuje. Nemoguće je izbjeći u toj prosudbi, na koncu svega, prosudbu samoga sebe. Za takvo što, jednostavno morate imati instrumentarij odnosno odgovarajući kriterij - ili nekoliko njih.

Iz Recenzije
prof. dr. sc. Leo Cvitanović