Rimski martirologij navodi 14. veljače kao nebeski rođendan dvojice mučenika imenom Valentin: jednog svećenika u Rimu, drugog biskupa u Terniju. Povijesni podaci o jednom i drugom vrlo su oskudni, a njihovi su životopisi isprepleteni brojnim legendama. Sigurno je samo da su podnijeli mučeništvo za Krista u drugoj polovici III. stoljeća, u vrijeme žestokih progona kršćana u Rimskom carstvu.

Nije lako protumačiti pojavu da se u narodu osobito štuju baš oni sveci, redovito iz prvih stoljeća kršćanstva, o kojima nema gotovo nikakovih sigurnih povijesnih podataka. (Tako su naprimjer sv. Juraj, Rok, Filomena, Katarina Aleksandrijska pa i Valentin.) Svetom Valentinu posvećeni su brojni pokrajni oltari u crkvama širom Hrvatske, a i poneka kapelica ili crkva. Osobito ga štuju i zazivaju kao zaštitnika bolesnika i čudesnog ozdravitelja (ime Valentin prevodi se na hrvatski kao Zdravko).

Isto tako Valentin je zaštitnik zaručnika i zaljubljenih. U Srednjem vijeku vjerovalo se da 14. veljače ptičice, koje već osjećaju u zraku približavane proljeća i toplijeg vremena počinju savijati svoja gnijezda. Tako bi dan sv. Valentina bio dan buđenja novog života nakon zimskog sna i mrtvila, pa zato tog svetog mučenika zazivaju zaručnici koji se spremaju na savijanje svog obiteljskog gnijezda koje će biti blagoslovljeno novim životima - djecom.