Roman Tromeđa sreće pruža uvid u iznimno zanimljiv život njegove autorice čija životna priča može obogatiti, nadahnuti i potaknuti druge ljude da i oni poput nje prepoznaju znakove Božje providnosti, dobrote i ljubavi u svom životu te uz pomoć Božje milosti uzmognu živjeti sretnije i zahvalnije. Pisanje u obliku dijaloga. Dvije prijateljice, Đurđa i Mihaela, koje u njemu razgovaraju, zapravo su jedna te ista osoba autorice. Odabirom takve književne forme autorica si je stvorila mogućnost da nam o svom životu i životima svojih bližnjih pripovijeda u više glagolskih lica, a svojoj je naraciji podarila dinamičnost i živost. Događaji u romanu namjerno nisu poredani strogo kronološki, premda u bitnom slijede vremenski tijek njihova odvijanja jer se autorica vraćala u prošlost potaknuta nekim događajima iz svoga aktualnog života. Premda se potrudila ponuditi ozbiljno štivo, jer život i obraćenje moraju biti ozbiljni, nije propustila začiniti svoje pripovijedanje humorističkim primjedbama.