Udivijenju valja zahvaliti početak filozofije, misli Aristotel. Ljudsko udivljenje, širom otvorene oči pred opstojnošću kozmosa i čovjeka, pokretačka je snaga mišljenja komu je stalo do razumijevanja onoga pred čim stoji udivljen. Mišljenje se treba probuditi. No, ono se ne probuđuje samo udivljenjem, nego i užasom. I ako je na početku filozofije udivljenje pokrenulo mišljenje, na drugom kraju, u naše vrijeme ne možemo ne opaziti kako užas izazvan zlima i ljudskom patnjom ne ostavlja mirnim mišljenje. Zlo, taj opći pojam koji u sebi sadržava tako velike opreke kao što su zločinjenje i trpljenje zla, pojam koji se proteže i na počinitelje i na žrtve, na neosobne tragedije i na pitanje opstojnosti poosobljenoga zla, potiče ne samo na mišljenje nego nuka i na mišljenje zla samoga.