Iako najstarije pitanje u filozofskom mišljenju, pitanje o transcendentnom iskonu, o neizrecivom, apsolutnom bitku još uvijek je više ili manje ostalo neodgovoreno. Kroz povijest mišljenja izmjenjivali su se različiti stavovi i shvaćanja tog apsolutnog bitka, ali unatoč tomu nijedan se od njih nije uspio dokazati kao jedini, ispravni i konačni. Kao da je uvijek nešto izmicalo, nešto što se nije moglo obuhvatiti ni u jednu definiciju, ni u jednu predodžbu, ni u jedan iskaz, nešto što se nikako nije moglo izraziti. Transcendentni karakter bitka nadilazio je svaku mogućnost (ljudskog) mišljenja i govora. A ipak ljudi već od početka bijahu izloženi ovom pitanju, kao da ih je nešto prisiljavalo uvijek iznova tražiti odgovor na ovo tako često postavljano i tako često odgovarano pitanje. Povijest ljudskog mišljenja u svojoj je biti prožeta ovim pitanjem o neizrecivom bitku.

U prilog važnosti ovog pitanja govori i činjenica da ne postoji nijedan veliki filozof koji i sam ne bi pokušao odgovoriti na to pitanje počevši od vremena predsokratika pa sve do naših dana.

Ipak, ovo pitanje je od svojih početaka do danas doživjelo značajnu promjenu. Od početnog, naravnog pitanja o bitku samom, tijekom povijesti počelo se pitati i o subjektu ovog pitanja te o navlastitostima ljudske spoznaje: Koliko je spoznaja bitka zapravo uvjetovana i subjektom te spoznaje?

Ovaj rad, postavljajući pitanje o neizrecivom u djelu Karla Jaspersa i ranog Wittgensteina, pita se ujedno o uvjetima spoznaje i govora o njemu.