U knjizi je, polazeći od osnovnoga novovjekovnog metafizičkog načela supstancije kao žive sile, odnosno beskonačne moći istovremenog uvećavanja i umanjivanja, poduzet pokušaj razjašnjenja nastanka, biti i predvidivih ishoda tendencijski beskonačnog ubrzavanja svih bitnih očitovanja života, u čemu je prepoznat ključni fenomen našega povijesnog razdoblja. Kritičko propitivanje apsolutno postavljene ekonomije s obzirom na psihologijski i antropologijski smisao njezinih središnjih kategorija potrebe i žudnje, kao i njihova odnosa spram neizvjesne budućnosti čovjeku dosuđena vremena, vodi do kritičke prosudbe uloge novca, kredita i kapitala u globalnom društvu vođenom imperativom beskonačnoga rasta.