Nije slučajno što je teorija pravnog sustava Niklasa Luhmanna, paradigmatski izložena u ovoj knjizi, postala jednom od najutjecajnijih suvremenih strujanja u filozofiji prava. Ona se pokazala plodnom pogotovo s obzirom na prevladavanje vječne paradoksalnosti pokušaja utemeljenja prava, uhvaćenih u proturječje između pozitivnopravnih i prirodopravnih programa, između čistog normativizma i vrijednosne orijentacije.
Luhmannov nacrt društva kao sustava komunikacija, organiziranog kroz izdiferencirane podsustave (od kojih je jedan i pravo), pruža nam detaljno razrađeno pojmovlje uz čiju pomoć postaje mogućim strukturalno objašnjenje tih paradoksa i načelno se premošćuje jaz između formalizma i vrijednosnog sadržaja. Poput svakog podsustava društva, i sustav prava odlikuje se s jedne strane strogom operativnom zatvorenošću, tj. on ima kriterije svojega djelovanja u sebi, u svojoj čistoj normativnosti, a s druge je strane kao izdiferenciran dio nadređenog sustava društva u svojim vrijednosnim sadržajima upućen na druge podsustave i za tu zadaću povezan s njima jakim strukturalnim spregama.

(tekst s korica knjige)