Ovo je treća knjiga Igora Vukića (Zagreb, 1966.) o povijesnoj temi (s koje nažalost još nije strgnuta luđačka košulja) kažnjeničkog i radnog logora u Jasenovcu (i Staroj Gradiški) od 1941. do 1945. Dok je u prvoj, Radni logor Jasenovac (2018.), na sažet način, bez ikakva preskakivanja, obrađeno sve do čega se o jasenovačkom logoru u dokumentima sačuvanima u hrvatskim (i drugim) arhivima, u izvornim sjećanjima bivših logoraša te publicističkoj i znanstvenoj literaturi moglo doći, a u drugoj se, Jasenovac iz dana u dan – kronologija (2019.), u žarištu autorove pozornosti našla logorska svakodnevica s bezbroj iznenađujućih pojedinosti o životu s one strane zida, u ovom se, trećem dijelu trilogije, Povijest brojeva o Jasenovcu, njezin autor gotovo isključivo bavi mjestom što su ga u arhitekturi crnog mita o Jasenovcu imali i imaju brojevi. Ne samo izmišljeni brojevi o žrtvama, kakvi o Jasenovcu dominiraju, nego i stvarni brojevi o životu s one strane logorskog zida, kakvi se pomalo probijaju na svjetlo dana.

Autor daje i svoju procjenu o broju zatočenika koji nisu izašli iz logora, uz upozorenje da to nisu konačni brojevi.