Povijesno gledano, liberalna demokracija je mješoviti poredak koji je nastao kao kompromis i spoj individualnih prava, slobode tržišta, vladavine prava (liberalna komponenta) i participacije, suverenosti naroda te političke jednakosti (demokratska komponenta). Pritom je nacionalni identitet u načelu formiran na homogenosti etničkih i kulturnih elemenata, te je stoga imao veliku ulogu kao zalog jedinstva unutar nacionalne države, a sam je demos bio izvor demokratske legitimacije i državnosti. S jačanjem neoliberalizma te poveznice se brišu i od 1990-ih nastaje novi poredak bez imena, a neoliberalna ideologija vođena tržištem i kulturnim ratovima briše sve identitetske veze s vlastitom zemljom i demosom, doli one „ljudskog kapitala“. Pritom neoliberalna imigracija igra veliku ulogu pri slabljenju demokratske komponente što provode kozmopolitske elite.
Knjiga na 600-injak stranica predstavlja prozor u povijesno oblikovanje liberalne demokracije i politike državljanstva/građanstva na Zapadu, te načine na koji sadašnja politika imigracije utječe na demokratski deficit i redefiniranje onoga što znači biti građanin. Jedini je primjer takve interdisciplinarne analize u hrvatskoj znanosti jer se preispitivanje razvoja demokracije kroz politiku imigracije uglavnom previđa ili uopće ne istražuje.