Don Ivan već godinama istražuje povijest Dobranja i Dobranjčana sakupljajući i zapisujući podatke iz mnogih crkvenih i državnih arhiva, surađujući s brojnim povjesničarima i profesorima. Knjiga opisuje rod i rodoslovlje Ćubelića ne samo iz Dobranja, nego i Ćubelića raseljenih po cijelom svijetu. Također, knjiga nije isključivo vezano samo za rodoslovlje nego se u njoj opisuje i način života, kultura, običaji i povijesni događaji vezani za njihovo selo i pretke. Povjesničar prof. Trogrlić nabrojio je brojne izvore koje je don Ivan koristio iz Splitskoga Nadbiskupijskog arhiva naglasivši da je to veliki i zahtjevan posao složen u razumljiv i zanimljiv tekst. „Sva rodoslovlja u biti, više ili manje, uvijek ostaju prikraćena za dva pitanja na koja je teško odgovoriti: koje je porijeklo roda prije prvih nedvojbenih tj. dokumentiranih spomena i kako pratiti nosioce prezimena u doba suvremenih migracija koje su ih rasijale diljem svijeta“. U knjizi su svi Ćubelići na okupu. „Povijest prezimena Ćubelić, i svih varijacija toga prezimena, može se pratiti od razdoblja mletačko-osmanskih ratova u 17. i 18. stoljeću. Državni i crkveni popisi (kao i niz drugih povezanih dokumenata) iz tog razdoblja početna su točka svakog istraživanja rodoslovlja u zaobalnom dijelu Dalmacije. Prezime Ćubelić postojalo je i prije prijelomne 1683. godine i svaki rod morao je postojati i prije razdoblja kada je postao poznat pod trenutačnim prezimenom. Iz tog se razloga u ovoj knjizi propitkuje mogućnost povezanosti suvremenog prezimena Ćubelić sa srednjovjekovnim livanjskim plemićkim i velikaškim rodom Čubretića kojemu se uslijed osmanske najezde zameo svaki trag na livanjskom području“, istaknuo je prof. Trogrlić te dodao: „Srednjovjekovni su Čubretići bili značajan ogranak plemićkog roda Hlivnjana, od kojeg su potekli i znatno slavniji Berislavići. Njihovi su pripadnici, nakon što je livanjski kraj postao sastavni dio srednjovjekovne Bosne, bili važni velikaši i vršitelji dvorskih dužnosti u službi srednjovjekovnih bosanskih vladara. Trag Čubretića ostao je, pak, u osmansko doba isprva sačuvan u imenu sela Čubretić na zapadu livanjskog polja, da bi se u 17. stoljeću i on izgubio u korist novog imena sela Čelebić“.

Knjiga je bogato opremljena ilustracijama koje pobuđuju sjećanja: „Ova je knjiga zaustavljeni isječak svih naših sjećanja na rodni kraj, na zavičaj, na obitelj, na podrijetlo. Onima van Domovine na Domovinu i stari kraj. Na kuću i grobove njihovih starih predaka koji ovdje nisu od jučer, i koji su makar i otišli uvijek ovdje s nama. Povijest je zabilježena memorija“, kazao je prof. Trogrlić poručivši: „Neka ona bude trajni podsjetnik da se, koliko god je to do nas, trajno vraćamo pa i da oživimo zavičaj gdje su naši stari korijeni!“