U drugom dijelu knjige „Kako ubiti sarmatskog orla” autor je sabrao književno-polemičke tekstove nastale posljednjih deset godina. Neki od njih imaju širinu eseja. Svi oni otkrivaju neku zloguku sjenu koja prati hrvatsku književnost odnosno hrvatske književnike.

Riječ je o podmuklim ostatcima titoizma koji se kroz jugonostalgiju uvlače i u književno stvaralaštvo. Autor je nastojao argumentirano i smireno upozoriti i na pojave protuhrvatskog pisanja. To je oblik herostratizma koji se ugnijezdio kod jedne skupine hrvatskih književnika i pisaca.

Autor je posvetio znatnu pozornost i hrvatskoj književnosti koja nastaje izvan Republike Hrvatske, poglavito među pripadnicima autohtonih hrvatskih manjina. Takav pristup znači i njihovo ubaštinjavanje odnosno približavanje jedinstvenom hrvatskom književnom korpusu.

Knjiga „Kako ubiti sarmatskog orla II.” prilog je žanru književne polemike koji se kod nas dovoljno ne cijeni, odnosno vrlo često žestoke političke polemike pune uvreda i diskreditacija na osobnoj, ideološkoj ili stranačkoj osnovi tretiraju se kao književne polemike. Stoga autor ove knjige nastoji izbjeći zamke takvih tekstova. Djela koja prelaze okvire književnog značaja ili su pisana s prenaglašenom političkom tendencijom autor ne uzima u obzir i o njima ne piše.