Eponim (grč. eponymus) – onaj koji daje ime, po kome je nešto nazvano, kako bi Miroslav Krleža rekao „naslovnik” a Klaić: imenodavac, čovjek po kojem se zove neka značajnija pojava. A u Općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža piše: eponim, (grč.) prvi od trojice arhonata po kome se u Ateni zvala godina njegove vladavine. U prenesenom smislu onaj po kome je ili ono po čemu je nešto nazvano.
U Hrvatskoj enciklopediji piše ovako: eponim (grč. ἐπώνυμος). 1. Onaj po kome ili ono po čemu je nešto nazvano. 2. Bog, heroj, mitski praotac, utemeljitelj, po kojem je nazvan neki grad, rod, pleme (npr. božica Atena zaštitnica grada Atene; Dardan, Tros praoci Dardanaca ili Trojanaca). Tako se nazivalo i 10 antičkih heroja po kojima je Klisten nazvao novoosnovane teritorijalne sile. 3. U antičkoj Grčkoj, naziv za osobu čijim se imenom u kronologiji označavala godina; u Ateni prvi arhont, u Sparti prvi efor, a u Argu glavna svećenica Herina hrama. U predcarskom Rimu eponimi su bili konzuli. U svijetu je ta definicija šira te su eponimi sve imenice, ali i pridjevi koji su nastali od vlastitih imena (a i zajedničkih imenica), od mitoloških i stvarnih osoba i naroda, katkad i (mitoloških) životinja, a imenuju bilo šta ili su simbol ili sinonim neke pojave. Dakle, eponim je svaki pojam koji je dobio ime po imenu nekoga ili nečega. Možda se neko neće složiti s takvom definicijom, ali dok god u imenici postoji naznaka imenodavatelja takav pojam (imenica, pridjevska imenica i pridjev) se može nazvati u širem smislu eponim.