U knjizi Čuvanje vedrine. I zemlju i nebo udomi u svoje srce sabrani su meditativni zapisi Stjepana Licea, njegova razmišljanja o radosti i boli, životu i smrti, o čovjeku i Bogu. Autor nenametljivo svjedoči da se u običnostima života, ako se živi pozorna srca, može naći obilje koje život čini vrijednim, jedinstvenim.

Tekstovi Stjepana Licea, zapisani na njegov prepoznatljivi način, upućuju čitatelja da se potrudi oko boljega svijeta ovdje i sada. Autor pritom kazuje da bolji svijet uvijek započinje ne od drugoga, nego od čovjeka samog. Od njegove posvećenosti za dobro, od njegove sućuti, od njegove volje da ne živi usredotočen na zlo, pogotovo ne zaslijepljen njime.

U ovoj je knjizi poseban naglasak i na potresu koji je 2020. godine zadesio Zagreb. Kroz stradanje crkve svetoga Franje na Kaptolu on potreseno i zahvalno ispituje vrijeme za nama te ohrabruje za nadu, za dragocjenost sutrašnjeg svijeta za koju nam se valja izboriti.

U knjizi je i niz razmišljanja o onomu što se zbiva u čovjekovu životu kada čovjek odmakne u dobi, što i kako gubi, odnosno dobiva na značenju. Ukazuje na izvorišta vedrine, ljepote i dobrote u to osobito vrijeme ljudskog života.

Ispisani i s blagošću i s oštrinom, ovi tekstovi mogu krijepiti ljudsku dušu i obodriti ljudski hod.