Otacc Joaozinho uspio je, zahvaljujući svojoj jednostavnosti i pronicljivosti, svom vremenu prilagoditi davnu poruku iz Paray le Moniala. Treba naglasiti da u vrijeme pisanja ovih razmatranja njegovo zanimanje nije bilo usmjereno na pitanje vjerodostojnosti dvanaest obećanja koje je Presveto Srce Isusovo dalo Margareti Mariji Alacoque. Ono što ga je prije svega zanimalo bilo je značenje ovih obećanja za kršćanski život i duhovni rast onih na koje se odnose.

Doista, razmišljati o istinitosti objava sv. Margareti Mariji ne bi puno koristilo, ako sadržaj ovih objava vjernici ne bi prakticirali i ako ih ne bi vodio do temeljitog obraćenja srca. Obećanja sama po sebi nemaju nikakvu čudesnu moć, ni izravan utjecaj na čovjeka. Kako bi se bolje razumjelo značenje i vrijednost dvanaest obećanja potrebno je prisjetiti se savjeta pape Pija XII. vezanih uz štovanje Presvetog Srca Isusova: „Neka svi budu uvjereni da u štovanju Presvetog Srca Isusova nisu najvažnije izvanjske manifestacije pobožnosti, niti se značenje tog štovanja veže isključivo uz određena dobra koja je Krist privatno obećao. Obećanja su dana s ciljem da ljudi, vršeći svoje osnovne vjerske dužnosti kao što su ljubav i zadovoljština, imaju što veću duhovnu korist.“ (Haurietis Aquas, pogl. V, 1)