Glavni junak vozi u nepoznatom pravcu sve dok u nekoj šumi ne zaglavi u blatu. Noć je hladna i on besciljno luta šumom u kojoj doživljava neobična, neočekivana iskustva i susrete.

Hoće li se pronaći ili izgubiti u tom lutanju?

Isijavanje se može čitati na mnogo načina: kao realistički monolog, kao basna, kao kršćanska alegorija, kao noćna mora koju prepričavamo ujutro dok užas iskustva još pulsira ispod riječi, ublažen svakodnevnim čudom dnevnog svjetla. Fosseova proza opire se jednoznačnoj interpretaciji nastojeći zadržati tajnovitosti i proturječnosti kompleksnih fenomena poput smrti i Boga.