Ovo deveto izdanje udžbenika značajno se razlikuje od osmog; temeljito je prerađeno i skraćeno za više od 400 stranica i time je svedeno u udžbeničke okvire slijedeći nastavni plan i program patofiziologije na medicinskim fakultetima u RH. Mnogi su tekstovi izmijenjeni u skladu sa spoznajnim novinama, neki su pojednostavljeni, ali ne nauštrb znanstvene točnosti, a neki su napisani nanovo. Udžbenik je moderiziran u skladu s ulaskom medicine u postgenomsku eru. Napredak tehnologije proizveo je golem broj podataka i spoznaja čija je smislenost bioinformatički integrirana u funkcionalno-dinamičke mreže koje predstavljaju složene sustave , sve do "oma" (genom, epigenom, traskriptom, proteom, metabolom, mikrobiom) a koje su ujedinjene u cjelovitost organizma. Izučavanje patofiziologije omogućuje razumijevanje funkcijskih patogenetskih mreža. Analiza etiopatogeneze vertikalno razmatra poremećaje na susljednim hijerarhijskim razinama organizacije organizma, a na pojedinim razinama horizontalno se integriraju.