Među raširenijim pobožnostima u Katoličkoj Crkvi je svakako i pobožnost Muci, Ranama i Križu Kristovu. Ne radi se o jednoj pobožnosti među mnogima, nego je ta uzdignuta u Crkvi na posebno mjesto i nalazi se u središtu objave zbog bitne povezanosti Muke s događajem Uskrsnuća Isusova. Brojni su crkveni dokumenti koji o tome pišu a među njima i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji kojeg je izdala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2000. godine u Rimu. Pobožna i svetačka tradicija jednodušno daju prvorazrednu vrijednost razmatranjima i drugim različitim oblicima pobožnosti Muci Kristovoj jer je u njoj ljubav Božja dosegla vrhunac svog izražaja i ostvarenja. Pobožnost Muci Kristovoj je usko i bitno sjedinjenja sa spomen-činom svete euharistijske Isusove žrtve i proslave. Sveci jednodušno uče, pobožnost Muci Kristovoj je učinkovita za obraćenje i posvećenje, te postaje put suobličenju s Isusom Kristom sve do dostignuća savršenstva slobode djece Božje i vršenja volje Božje u ljubavi. Kao potvrdu tome donosimo jedno lijepo svjedočanstvo sv. Ivana Marije Vianneya: «U podnožju Križa Isusova učimo što je grijeh, kakva je cijena našoj duši i kolika je ljubav jedinoga Boga prema ljudima. Nađimo se stoga često u podnožju Križa i iznesimo svoje srce Isusu. Spoznati ćemo što je Bog učinio za nas i što mi moramo učiniti za njega. Pođimo često podno Križa i vidjeti ćemo ovdje ključ koji nam je otvorio Nebo i zatvorio Pakao».