Oblak neznanja rado je čitano djelo i među stručnjacima i među duhovno gladnima.

Istraživali su ga epistemološki, ontološki, lingvistički, književno, komparativno-religijski, hermeneutički, povijesno, tekstološki – nadasve i dakako; no tko ga je htio koristiti kao duhovno štivo, često se gubio između teško razumljivoga (upravo oblačnoga) teksta i još težih i oblačnijih komentara i pristupa.
Za njegovo plodonosno čitanje treba napora  da se u tekst doista uđe, da se osvijeste povijesne i kulturne spoznaje, jezične poteškoće te moguće (i brojne) zavrzlame, hermeneutika, onodobna duhovnost, teologija – ali i odvažnost da se sve rečeno napusti – ne: potisne – te da ne opterećuje čitatelja; jer Oblakom neznanja dosita se možemo i smijemo duhovno napajati.
Pristup je ovoga rada, prema tome, duhovno-teološki. Nastoji uzeti u obzir sve važne spoznaje bez kojih je to englesko mistično djelo nemoguće razumjeti, ali ga uzima kao ozbiljni duhovni spis. Opisuje korake na putu duhovne preobrazbe prema sjedinjenju s Bogom i tako nastoji pomoći da se oblačnost Oblaka neznanja bar malo raziđe te da se Bog čovjeku i u skrivenosti očituje.

(tekst s korica knjige)