Govor se stvara u interakciji s drugom osobom, on je vremenski i prostorni fenomen. Kako komunikacijski kontekst isprepleće vrijeme i prostor tako se i u zadatcima isprepleću ove dvije važne dimenzije, stavljajući dijete u središte zbivanja. Sadržaji su dobro osmišljeni, vizualno dorađeni, jasni i zanimljivi, sustavno i pregledno izneseni. Pomnim doziranjem informacija dijete se postupno uvodi u svijet zamršenih vremenskoprostornih odnosa, čime se stvaraju uvjeti za njihovo usvajanje. To je iznimno važan temelj za razumijevanje složenijih jezičnih odnosa i razvoja apstraktnog mišljenja. Zadatci u Vježbenici mnogobrojni su i zaista raznovrsni, zasićeni novim pojmovima, činjenicama i iznimno poticajni za obradu ciljanih sadržaja, a prate ih metodički instrumentariji koji potiču dijete na samostalan rad i aktivno ovladavanje novim znanjima. Autorice su vješto povezale nastavu prirode i društva s usvajanjem prostorno-vremenskih pojmova i odnosa tako da se ta dva područja isprepleću i nadopunjavaju, a djeca bez teškoća i uz igru usvajaju iznimno zahtjevne nastavne sadržaje. Inspiraciju za sve zadatke pronašle su u djetetovu okruženju i u onome što je njemu blisko i drago. I upravo u toj jednostavnosti pristupa jest sva veličina onoga što su autorice u ovoj vježbenici pokazale.

doc. dr. sc. Katarina PavičićDokoza