Joakimova viđenja niz je od deset kratkih proza u kojima autor preispituje zbivanja iz ne tako davne prošlosti. Društvena zbilja kao neumitna osnovica te osobnost doživljaja, zapažanja i iskaza kao pulsirajuća potka vješto su strukturirane unutar niza naizgled spontanih zbivanja i asocijacija svake pojedine priče, Tematsku osnovicu tvore sličice iz života jednog Joakima...
Izbrušene raskošne rečenice kojima nas pisac uvodi u svoj svijet pripovijedanja oblikuju osnovnu i trajnu preokupaciju: kako ćemo do istine i smijemo li odustati od potrage čak i kada to od nas zahtijevaju društvene norme?