Ljubav prema bližnjemu nije samo u tom da siromahu pružimo milostinju ili da "ne govorimo zlo" o drugima.
Ljubav prema bližnjemu je nešto puno dublje i šire.
Ljubav prema bližnjemu je bogoslovna krepost koja ima za predmet izravno Gospodina Boga kroz bližnjega. Ona je samo jedan vid ljubavi prema Bogu. Ona čini da ljubimo Boga kroz bližnjega, a bližnjega kroz Boga. Drugim riječima ona je jedna nadnaravna snaga pomoću koje mi možemo ljubiti bližnje istom onom ljubavlju, kojom ih Bog ljubi.
Dok mi u bližnjima ne gledamo Boga, dok prema njima nemamo nešto od one ljubavi kojom Bog želi da Njega ljubimo i kojom On nas ljubi, dotada mi nismo ništa razumjeli od ljubavi.
Bog nas doista ljubi istom onom ljubavlju, kojom ljubi samoga sebe. To je previše visoko, a ipak istinito: Bog nas je ljubio, i još nas ljubi do ludosti!
"Bog je toliko ljubio svijet, da mu je dao svoga jedinorođenoga Sina", kaže nam Sveti Ivan (Ivan, III. 16.).
"Isus Krist me je ljubio i predao se za mene", tvrdi Sveti Pavao u svoje i u naše ime (Galaćanima, II. 20.).
Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu nisu dvije različite stvari; to su samo dva vida jedne iste kreposti ljubavi, koja se može ovako definirati:
LJUBAV BOGA KOJI OBUHVAĆA U ISTOM ZANOSU, SAMOGA BOGA I SVE ŠTO JE S NJIM SJEDINJENO, ČOVJEČANSTVO KRISTOVO I, U KRISTU, SVE ČLANOVE NJEGOVA OTAJSTVENOGA TIJELA.