Korizmu 1948. godine službenica Božja Marica Stanković, već osuđena na pet godina robije, provodi u velikoj zajedničkoj ćeliji zatvora u Petrinjskoj ulici. Tradicionalna pobožnost križnoga puta njoj je oduvijek bliska, a posebno je rado meditativno promatrala likove žena u muci Kristovoj. Sada pokušava sebi i svojim suzatvorenicama osmisliti i prema Bogu usmjeriti teške zatvorske dane. Osjeća da ove korizme mogu iz svoga vlastitog iskustva na sasvim poseban način pratiti Gospodina na njegovu križnom putu. Iz svoje duboke vjere i konkretno proživljene patnje pronalazi prave riječi da u skupini supatnica predmoli njihov vlastiti "križni put robijaša". One ga uspijevaju, na komadićima Maričinom rukom ispisana papira, sačuvati i za nas.

(tekst s korica knjige)