Ovu knjigu sačinjava zbirka pisama Marice Stanković upućenih jednoj osobi na sasvim neobičan način: od studenoga 1945. do veljače 1946. bila su javno objavljivana u vjesniku zagrebačkih župa »Dobri pastir« u obliku svojevrsnih kateheza.
Kroz ovih 13 pisama, odnosno 14 ako im dodamo i ono koje zamjenjuje pogovor knjige, stječemo uvid u to koliko je njihova autorica duboko poznavala i proživljavala istine katoličke vjere. Pisma i list u kojem su objavljivana prestali su izlaziti zbog nepovoljnih okolnosti koje su nastupile dolaskom komunista na vlast.
Upravo na tako antagonističkoj povijesnoj podlozi raste vrijednost britkog, jasnog i dubokog religioznog promišljanja koja u ovim pismima nalazimo, te ih je zbog toga i danas vrijedno čitati.