Thomas Merton na sebi svojstven, nenametljiv, ali poticajan način, progovara o duhovnom vodstvu i meditaciji, pokušavajući izmijeniti neka kruta i stereotipna stajališta, ali ujedno zadržati tradicionalan i poznati pristup.
Obraćajući se kršćaninu koji traži duhovnika ili ga već ima, naglašava: "budući da milost gradi na naravi, duhovno ćemo vodstvo najbolje iskoristiti ako ono potiče razvoj naše prirodne jednostavnosti, iskrenosti i postojanoga duhovnog poštenja, jednom riječju - trebamo biti to što jesmo, u najboljem smislu riječi".
U drugom dijelu knjižice Merton ističe neformalnost i odbojnost prema konvencionalnim i rigidnim sustavima za meditiranje, ostavljajući disciplinu na vrlo važnom mjestu, ali vlastitu disciplinu, a ne neku mehaničku rutinu, nametnutu izvana. Ne pokušava nagovarati na meditiranje ili nametnuti nekakav model meditiranja, nego se dotiče nekih vrlo važnih točaka koje mora razumjeti onaj koji istinski želi meditirati.

(Tekst s korica knjige)