Ženskost je nedokučiva tajna i tajanstvena dubina naše stvarnosti kao muškaraca i žena. U Mariji je ženskost dobila povijesnu vidljivost, našla eshatološku anticipaciju i postala simbol onoga, što će se dogoditi sa svime što je žensko, a što se na razne načine ostvaruje u svim ljudima.

Leonardo Boff pokušava teološki rehabilitirati ženskost i vjersko značenje ženskosti. Primjećuje da u naše vrijeme odnos između spolova doživljava tako duboke promjene, da se može govoriti o „povijesnom pomaku“. Spomenute promjene ovoj temi daju posebnu i novu aktualnost.

Budući da je kršćanska vjera vjersko tumačenje povijesti te da se teologija, kao razmišljanje o vjeri, odnosi na povijesna događanja, autor polazi od konkretne povijesne osobe Marije iz Nazareta, kako bi došao do sistematsko-teološkog prikaza. Time otvara lepezu marioloških tvrdnji, od one o „bezgrješnom začeću“, što je klasična dogmatska tvrdnja, pa sve do Marije kao „proročice i osloboditeljice“, što je vrlo suvremena postavka.