Knjige fra Slavka Barbarića, dugogodišnjega duhovnika za hodočasnike u Međugorju, sve su redom nadahnute porukama Kraljice mira. Ova je knjiga posvećena jednomu od sastavnih elemenata „međugorskoga fenomena“: zajedničkoj molitvi (Mt 18, 19-20) viđenoj kroz prizmu molitvenoga hoda međugorskih vidjelaca što ga je potaknula sama Gospa. Riječ je o molitvenim skupinama (točnije o Ivanovoj i Jeleninoj molitvenoj skupini), o molitvi u obitelji, o molitvi za nevjernike, o plodovima molitve, o neprijatelju molitve i o cilju molitve, a to je svetost.

Duhovnost koju Marija potiče u Međugorju na postupan način i s mnogo ljubavi vraća vjernike gorljivoj vjeri. To je povratak tradiciji koja je bila dovedena u pitanje. Kristov „potpis“, ali i „potpis“ Marije, njegove prve učenice i poslanice, uvijek je „staro i novo“ (Mt 13, 51-52) u blagosti, nježnosti, ljubavi, poštovanju, slobodi izbora, snazi u kušnjama, ljubavi prema Križu, radosti, nadi i miru. (Usp. Ga 5, 22)