S velikim je predanjem pater Reus molio na dan polaganja svojih zavjeta sljedeću molitvu posvete: „Presveto Srce Isusovo mojega najdražega Gospodina i učitelja! Da bih se svidio tebi, da bih što čišće uzvratio tvoju ljubav, da bih ti što vjernije služio, te da bih odgovorio tvojoj najsvetijoj volji, pokazanoj mi po mojoj poslušnosti, zavjetujem se pred očima najmilije Majke Marije, mojega svetog oca Ignacija, svih svetih iz Družbe Isusove i cijeloga nebeskog dvora: sve vrijeme željet ču ono što u danim okolnostima spoznam kao savršenije. A kako bih ipak izbjegao svaku opasnost da tebe povrijedim, obvezujem se, ne pod grijeh, ali sam rado spreman preuzeti neke pokore za svaki, moguće i dobrovoljni prekršaj zavjeta.“
Prateći p. Reusa u opisivanju njegovih mističnih doživljaja za vrijeme sv. Mise, počeo sam naslućivati i razlikovati, što je vanjski okvir euharistijskog slavlja, a što je suština tj. Otajstvo, koje se ostvaruje na oltaru i u koje smo duboko uronjeni... U susretu s p. Reusom, tim mistikom sv. Mise, počeo sam naslućivati kako Gospodin neke izabrane duše iz vjere uvodi u mistično doživljavanje, a mi se grijemo i nadahnjujemo na njihovu iskustvu.

p. Petar Galauner, SJ