Ako postoji knjiga koja osvjetljuje duboko etičku i političku narav evanđelja, onda je to ova. Alejandro Solalinde svećenik je koji je, sukladno evanđelju, odlučio ne zaustaviti se na ganutosti i indignaciji kad su u pitanju izbjeglice koje putuju prema SAD-u. Na proputovanju susreću i kriminalce kartela droge koji izbjeglice iskorištavaju za unosan posao uz minimalan rizik. Nakon života koji je provodio kao 'običan' svećenik, Alejandro Solalinde odlučio je otvoriti vrata svoga srca i doma strancima u potrazi za utočištem, komadićem kruha i riječima utjehe. Don Alejandro nije šutio, nego je prokazivao izrabljivanje preprodavača droge, umiješanost politike i korumpiranost policije. Narcosi su smjesta reagirali: za njegovu su glavu raspisali nagradu od milijun dolara. Pripovijest o don Alejandru – koju je ovdje po prvi put iznijela Lucia Capuzzi – isprepliće se s onom o 20 000 izbjeglica koje u Meksiku svake godine postaju žrtvama otmica, o muškarcima, ženama i djeci koji netragom nestaju, o 20 000 indocumentadosa koje udomljuje ovaj neustrašivi svećenik, o osobama kojima je Solalinde posvetio život u ime onoga Boga koji se stavio na stranu odbačenih. Prije nekoliko godina don Alejandro je u Ixtepecu, gradu u meksičkoj državi Oaxaci, sagradio uporište nade u kojem će ti ljudi moći pronaći utočište, zaštitu i uvažavanje. 80 posto te „braće na putu“ dolazi iz Gvatemale, Hondurasa i Salvadora, želeći stići u SAD. Prema proračunima, u Meksiku svakoga dana u otmicama nestanu 54 osobe.