Gdje je Bog u svemiru? Što o njemu kaže suvremena fizika i kakve veze ima stvaranje s kvantnom mehanikom? Neobična su to, koliko i važna, pitanja, koja se na provokativan način dotiču različitih područja. Prva reakcija vjerojatno će biti nedoumica, poglavito onoga koji primjećuje neprihvatljivi kratki spoj između teološkog znanja i pristupa fizike svijetu. Fizika se tijekom stoljeća u mnogim važnim stvarima našla sučelice teologiji – katkad u znaku dijaloga, katkad u znaku sporenja. Dovoljno je spomenuti samo slučaj Galileja kojega je rehabilitirao bl. papa Ivan Pavao II., nakon čega su se odmah javili kritičari koji su predbacili Crkvi da samo prizna ono što je postalo opće prihvaćeno mišljenje. Međutim, i fizika je, da bi se oblikovala kao samostalna znanost, morala stubokom promijeniti svoj odnos prema znanostima koje se bave izučavanjem smisla – a na osobit način prema teologiji. 

U prvome dijelu knjige autor je krenuo od analize novosti koje su izašle na vidjelo u znanstvenoj revoluciji, s posebnom pozornošću prema Galilejevom liku, ali također i prema Newtonu. U drugome dijelu knjige pozornost je posvećena nekim dimenzijama odnosa između teologije i fizike 20. st., poglavito u odnosu na kozmološku refleksiju i osobito na pitanje o svrhovitosti koja je za fiziku marginalna, a za teologiju bitna, da bi se u trećem dijelu ispitivala mogućnost izričitog povezivanja smisla koji daje vjera s perspektivama jedne znanosti koja, što bolje shvaća svemir, to više uočava njegovu složenost. Dijalog između dviju disciplina, još uvijek težak, dovodi do uzajamnog priznavanja različitih metodika, koje, budući da su usredotočene na isti objekt, omogućuju integraciju bez konfuzije. Simone Morandini docent je na Institutu za ekumenske studije „San Bernardino“ u Veneciji i član je Grupe za promicanje odgovornosti prema stvorenome svijetu pri Uredu za rad i socijalna pitanja Talijanske biskupske konferencije.

Knjiga je objavljena u podnizu "Teolozi dvadesetog