U knjizi Nema mjesta za Boga Moyra DoorIy istražuje arhitekturu religijske imanentnosti i nailazi na njezin nedostatak. Začuđuje prigrljivanje modernističke arhitekture od strane Crkve i određenih filozofskih osnova njezinih utemeljitelja te postojanih nakana u odbacivanju hijerarhije, simbolizma i tradicije. Suvremeni modernisti ne samo da odbacuju prošlost nego je i pokušavaju diskreditirati i uništiti je ogoljivanjem povijesnih crkava i građenjem novih, lišenih osjećaja za sveto. Ipak, tradicija crkvene arhitekture ustraje u pregovaranju vjernicima suosjećajući s njihovim vjerovanjima, a nastavit će to činiti i nakon što suvremeni eksperimenti u Los Angelesu, Oaklandu, Rimu, Milwaukeeu i San Giovanni Rotondu izađu iz mode.