„Od moje prve knjige pod naslovom 'O hrvatskome crkvenom jeziku. Rasprave, ogledi, ocjene (I.)' prošlo je punih šesnaest godina. Od tada sam objavio više tekstova iste tematike i još ih je podosta u različitoj fazi dorađenosti. Uvjeren sam da je pisanje o crkvenome jeziku prijeko potrebno pa sam odlučio te svoje u međuvremenu objavljene radove, i poneki drugi koji je dorađen za objavljivanje, objaviti u novoj knjizi“, piše autor naznačujući narav i određenje ove knjige u svome uvodnom tekstu.

O ovim su se radovima povoljno izrazili i recenzenti.

Tako Ante Crnčević ističe da su teme i rasprave u ovoj knjizi izišle iz osebujnoga i interdisciplinarnoga zanimanja, te da nose neprijepornu znanstvenu relevantnost za našu znanost o jeziku, za kulturu i za teologiju. „Autor se u raspravama služi iznimno jasnim jezikom, osjetljivim na leksičko i značenjsko nijansiranje. Stil se odlikuje jasnoćom obrazlaganja, prikladnim odabirom primjera te konciznošću u donošenju zaključaka.“, piše Crnčević.

Drugi rezenzent, Ivo Pranjković, ističe da se znanstveni doprinos ove knjige sastoji u tome da je autor upućen u problematiku kojom se već desetljećima bavi i zaključuje: „Osim spomenutih vrijednih prinosa pravopisnoj, gramatičkoj i leksičkoj problematici, treba upozoriti i na to da rukopis knjige ima i normativnih pretenzija, pa se tako npr. utemeljeno i posve prihvatljivo raspravlja o terminološkim nedoumicama tipa svjetlo ili svjetlost, sveti/blaženi ili Sveti Blaženi, ispovijed ili sipovijest, čaša ili kalež, sabor ili koncil, prezbiter ili svećenik itd. Zbog svega toga treba reći da je rukopis ove knjige vrijedan prilog proučavanju teološkoga, posebice liturgijskoga nazivlja na hrvatskome jeziku“.