Čovjek okrenut unutra, zagledan u sebe, i onaj drugi, okrenut van i vanjskim zbivanjima, na sasvim različite načine dolaze do prostora za ostvarenje ili poništenje istih želja, fantazija i snova...
I dok je prostor samoće (osama) jednomu dovoljan i pouzdan, drugomu je tjeskoban i neprihvatljiv - nužno se mora proširiti ili nečim ispuniti.
Postoji samoća kojoj čovjek teži jer vjeruje da je u njoj osiguran mir. Samovanja su neizbježna. Samoća plaši, samoća ushićuje. Premda izgleda slobodna od konflikta, samoća
je kontradiktorna jer je određena vlastitim doživljajem, predočena vlastitom predodžbom.