Putovanje o kojem se govori u ovoj knjizi nije način da se nade sreća, nego da se prepozna kako je ona već u nama. Oduvijek.
Činjenica je da ju rijetko znamo prepoznati, možda zato što dokaz svoje vrijednosti tražimo izvan sebe: sad u društvenome potvrđivanju, sad u bezuvjetnoj osjećajnoj naklonosti osoba koje su nam bliske. Tijekom unutarnjega putovanja koje se predlaže u ovoj knjizi uči se ne izbjegavati teškoće, nego davati im smisao u svjetlu duhovne sastavnice ljudskoga bića, znajući dobro da su i pozitivni i negativni vidovi života sredstvo za upoznavanje najdubljih istina o sebi.