Ova priča je posvećena svima mladima.
Velika je tragedija da mladi danas ne znaju živjeti. Obitelj? Praktički je nestala: dolazi se kući, otvara frižider i jede pizza i coca-cola...
Zašto se ujutro ustajati? Što, doista, znači živjeti, kako živjeti? Budućnost? Ne postoji, već plaši. Postoji li nešto što je trajno i konstantno? Zašto se vezati uz jednu osobu, zauvijek? Brak je izgubio smisao jer ne nudi ni sigurnost ni budućnost.
Glavni lik ove priče je Tobija, mladić koji se također plaši sklopiti brak sa Sarom.
Broj samoubojstava, posebno mladih ljudi, svake godine raste. U ovoj priči i mlada Sara i stari Tobit pomišljaju na samoubojstvo. To je krajnji način protesta i pobune, jer čovjek osjeća da bi život trebao biti divan, a naprotiv, svaki dan osjeća njegovu težinu.
No, postoji Radosna vijest koju živi cijeli jedan narod, jer život ima smisao i usmjerenje. Postoji Jedan, koji je prisutan u životu svoga naroda i zadivljuje ga svojim divnim djelima! Naša povijest je kao liturgija!
Kršćani su od Hebreja naslijedili Psaltir, obrednik svojega i Kristova života. Vrhunac svih psalama je posljednji, 150. psalam, koji kaže: Hvalite Gospodina, aleluja!
Hvalite Gospodina za sve što čini u našem životu u našu korist. Sve kušnje koje nam šalje su dio njegovog plana, njegov način postupanja s nama. Da bismo to vidjeli, potrebno je imati oči vjere.

(Tekst iz Uvoda)