U znanju koje je često zamućeno trenutnim zanosima, pa i neurednim nagnućima, požudama i pohotom, moguće su zamjene istinskih vrijednosti onim prividnima, vječnih vremenitima, neprolaznih trenutačnima, objavljenih i nebeskih onim odviše ljudskima i zemaljskima. Istine, zahtjevne i spasonosne često nadomještamo onim sjetilima ugodnijima, one do kojih se dolazi dugom molitvom i razmatranjem onima koje nam se otprve i nekritički nabacuju, istine i vrednote u Bogu ukorijenjene onima koje su otkvačene od vječnosti te nam ispunjaju vrijeme lažima i bezvrijednostima. Sve to i mnogo drugoga u duhovno vježbama valja pomno ispitati!

Ponekad smo odviše nestrpljivi, a da bismo ono bitno tražili i nalazili; previše sebični, a da bismo nešto svoje s drugima dijelili te se tako u Bogu bogatili; previše kritički raspoloženi, a da bismo išta priznali istinom; previše umišljeni, a da bismo istinski mislili; previše grubi, a da bismo uvidjeli fine razlike, nijanse i odnose; prepunjeni znanjem, a da bismo još ponešto mogli naučiti; odviše sigurni, a da bismo u istini tražili uporište; odviše oholi, a da bismo se do istine snizili, odviše umišljeni, a da bismo se istinom uzvisili; previše zavidni, a da bismo drugome priznali izvornu osobnost i vrijednost; prepametni, a da bismo drugoga saslušali; prezauzeti, a da bismo imali vremena za tuđe nevolje; previše uvjereni u svoja stajališta, a da bismo za rasvjetljenje ponizno molili.