Ovo je pripovijest o djevojčici na kojoj se zaustavio Božji pogled i u čije srce se izlila
njegova ljubav. U svakom dahu vjetra, u bistrini potoka, ljepoti i mirisu cvijeća, Katarina
je iščitavala Božju prisutnost. Sretno je živjela dok je njezin duh i cijelo njezino biće
lebdjelo zagrljeno Božjom prisutnošću.
Nije gledala na cijenu, na žrtve, na hrapavost puta. Išla je za glasom koji je njoj upućen.
Bezbrižna seljančica napušta svoje rodno selo Relezu, odlazi u Kotor, sluteći da će više
doznati o Onome koga njezina duša ljubi i za kojim njezino srce čezne.
Uzima ime Ozana i živi kao sestra dominikanka. Iz svoje isposničke ćelije tješi, savjetuje
i dijeli potrebnima što sama dobije. Svakodnevno su do njezine sobice stizala mala
hodočašća ljudi koji su je za raznorazne potrebe molili. Bogu govori o ljudima, a ljudima
tumači Boga i njegovu dobrotu, ljubav i milosrđe.
Svako vrijeme iznjedri svece koji jezikom svoga vremena govore ljudima o Bogu. Godine
1927. Crkva priznaje Ozaninu svetost i podiže je na čast oltara, a hrvatski narod tako je
dobio svoju prvu blaženicu. Vjernici je ne prestaju štovati, a sestre dominikanke je posebno časte i ponose se što pripadaju istom Redu koji je Crkvi dao brojne svece i blaženike iz svih krajeva svijeta.
Ovu slikovnicu, dragi mali i veliki čitatelju, poklanjamo upravo tebi, sa željom da Bog
progovori i kroz tvoj život, da ti bude najbolji prijatelj i mjerilo tvoga življenja kao što
bijaše i maloj Katarini, u narodu poznatoj kao blažena Ozana, po kojoj je činio čudesna
djela ljubavi i dobrote.

s. Katarina Maglica OP, vrhovna glavarica

(Tekst iz uvoda knjige)